Enciklopedijski umovi, autori jedinstvene Knjige o tebi, obimne studije o čovekvom samorazvoju, Petar Petrović i Nebojša Vučković nas uče da je život dobra prilika i poziv da se stvara i uživa iz trena u tren, u svakom čoveku i iskustvu. To je poziv da se međusobno uzvisimo i odluka da živimo vrhunski i u skladu sa svojom prirodom! Knjiga o tebi je knjiga koja se čita čitav život i koja se ne pozajmljuje drugima. „Umiri se. Opusti se. Utišaj se. Prepusti se.“ – kažu autori i pozivaju nas da sami sebi postanemo najvažniji zadatak u životu.
U knjizi nudite nove, originalne i jasne definicije velikih pojmova, na primer za kreativnost kažete da je „svako slobodno izražavanje čovekove prave prirode“ dodajući kako je „čovek koji živi svoju prirodnost – original“. Kako se vratiti svojoj pravoj prirodi, centrirati, kako pristati na sebe, prigrliti sebe i ustrajati?
Nebojša: Naša knjiga je prepuna noviteta. Tako kažemo da istinska kreativnost nije nikakav put ka čovjekovoj pravoj prirodi, nego je slobodno izražavanje čovjekove prave prirode! Egotična kreativnost je pražnjenje ljudske muke. To je terapijski dobrodošlo, ali takva djela nisu dobra hrana za druge. Centriranost nije nepromenljivo stanje. Istrajavati u centriranosti je posve drugačije. No, ni sunce nije uvek u zenitu, pa zašto bismo bili mi ljudi.
Petar: Možda će mnogi pamtiti neke od naših krilatica – recimo, Nebojšinu:
„Ne očajavaj, ojačavaj!” i moju: „Sjeti se, osjeti se.” Nešto detaljnije naupućivanje ka svojoj pravoj prirodibilo bi: „Umiri se. Opusti se. Utišaj se. Prepusti se.”Ne radi se ni o kakvoj tehnici, niti ulaganju napora. Sve pomenuto se događa samo od sebe, ako pažljivo pasivno čekate. Ovim redoslijedom: čim počnete osjećati tijelo i njegove funkcije, nevezanom pažnjom posmatrate misli, sjećanja, želje u umu, zatim emocije i raspoloženja, te na kraju energiju unutar i oko sebe, bićete u nekoj mjeri bliži sebi istinskom. Au vezi sa istrajnošću – Budi se prepisuje izjava: Na putu ka istini moguće su samo dvije greške. Ne istrajati i ne započeti putovanje.”
Kao ljudi od misli i ljudi putokazi posvećeni ste radu i edukaciji drugih ljudi. Da li mislite da nam nedostaje edukacija za život udvoje, posebno danas kada živimo u ego vremenu u kome je svako monada, svet za sebe i kako bi izgledala ta škola za zajedništvo, koje predmete i veštine bi žene danas, a koje muškarci trebalo da savladaju?
Petar: Svaka osoba koja nije svjesna sebe istinski neće biti kvalifikovana za bilo koji značajan odnos. Osvješćivanje je nužno individualna stvar. Volim reći: „Prvo se uredi iznutra, a onda pođi u svijet, među ljude“.
Nebojša: Neka svako nađe svoj put. Dobar uzor zna vrlo lako da postane ideal, a to je već veliki problem, jer od ljudi pravi sljedbenike, a da oni to ni ne znaju. Dobar život udvoje i više (porodica, društvo) ima preduslov, a to je sposobnost da budete sretni kada ste sami! Muškarci i žene treba da savladaju jednu istu lekciju — da manje brinu o tome da se dopadnu drugima. Ali, ako čovjeka jako zanimaju seks, novac, ugled ili moć, onda to ne može.
Kako se piše jedna ozbiljna, obimna studija o čovekovom samorazvoju? Da li ste počeli tako što ste, kao što bi rekao Ž. Ž. Ruso „odstranili sve činjenice“ i kako se gradi u četiri ruke jedan smislen sistem nudeći nove, originalne i izuzetne definicije velikih pojmova, kao što su to život, ljubav, samoaktuelizacija, ego, karakter, kreativnost?
Petar: Moglo bi se reći da sam iz saosjećajnosti poželio da podijelim svoja vrijedna iskustva i uvide sa što većim brojem ljudi. Nakon studija sam bio iznenada upitan što mi je najvažnije u životu. Nije bilo vremena za razmišljanje. Čuo sam sebe kako izgovaram: „Da živim sretan među sretnim ljudima“. Važne stvari se ne rade sa bilo kim. Ipak smo se uzajamno provjeravali neko vrijeme. Događala nam se tolika mjera podudarnosti da smo zaključili da možemo raditi zajedno. Imali smo i period zajedničkog pisanja za dnevne novine prije rada na knjizi. No, tema čovjekovog samorazvoja nikada nije bila u milosti moćnika. Naši prilozi su nakon godine dana prestali izlaziti. Stvaranje ove knjige.
Nebojša: Rad na knjizi nije samo zadovoljstvo. Postoji ogroman posao koji nije zanimljiv, naporan je, a mora biti urađen. Mi smo knjigu pisali sedam godina, svakoga dana! Prije nego što smo je objavili, ja sam knjigu pročitao 17 puta zaredom. Probajte da nađete neki kratak paragraf iz Vaše omiljene knjige i pokušajte da ga pročitate 17 puta zaredom. Sve će Vam biti jasno o čemu govorim. Mi smo htjeli da napišemo knjigu za sve ljude i za sva vremena, univerzalnu po formi i sadržaju. Zato nam je trebalo toliko vremena. Inače, u knjizi nismo ništa lično izostavili, naprotiv. Nije fer predstaviti se ljudima kao nekakav nadčovjek, koji nema nikakvih problema i mana.