Nekategorizovano

Kako sam štikle zamenila patikama

Njujork je neki posebni univerzum, grad koji vas budi, čini snažnijim i daje vam krila za sve novo što tek dolazi. Odluka o preseljenju iz SAD u Srbiju je usledila spontano jer smo i suprug i ja želeli da nam deca temelje grade uz porodicu i u našoj domovini i kulturi, uvek ostavljajući otškrinuta vrata za neku sledeću avanturu

Trenutno moje pozorište je svaki trenutak proveden s mojom decom. Motivišem ih da pitaju, saznaju, istražuju, budu kreativne, jer takva forma edukacije daje deci posebnu širinu i neiscrpne mogućnosti

Sanja Beštić Berisavac, rediteljka koja je višegodišnji život u Njujorku zamenila Beogradom, daske koje život znače, pozivom koji život znači – roditeljstvom, u razgovoru za Aha magazin otkriva koliko ju je uloga majke promenila i koliko ta ulogi ima uticaja na sve velike odluke koje u životu donosi.

1.Da krenemo od onog najuzbudljivijeg. Proveli ste 15 godina svog života u Njujorku. Kakav je život u “Velikoj jabuci”, a kakav u Beogradu?

Život u Njujorku je specifičan i ni na koji način se ne može porediti ne samo sa Beogradom, već ni sa jednim gradom na svetu. To je neki posebni univerzum, grad koji vas budi, čini snažnijim i daje vam krila za sve novo što tek dolazi, dok Beograd, ipak, ima neku svoju toplinu i radost, sećanja na detinjstvo i neke drage ljude i događaje, dobro poznata mesta, ulice, legende i istoriju, i povrh svega ljude. Naravno da, kao i sve u životu, i Njujork i Beograd imaju i mana, ali one u Njujorku nekako padaju u drugi plan ili ih ignorišem ( smeh), a u Beogradu znam da čak da ih i istaknem.

2.Posle 13 premijera u Njujorku, predstave Tesla, koji je sa pet nagrada došao kao kruna vaše karijere pakujete kofere i sa suprugom i dva pojačanja dolazite nazad u Srbiju, u rodni Beograd. Kako ste odlučili da Njujork zamenite Beogradom i da li je ovo vaša konačna destinacija?

Nikada nisam verovala u teoriju da roditeljstvo menja potrebe ljudi, kao i njihove poglede na svet, dok i sama nisam postala majka. Suprug Vladimir i ja smo nakon dolaska na svet naše dve devojčice Ive i Asje, odlučili da se vratimo u Srbiju. Odluka je usledila spontano jer smo oboje želeli da nam deca temelje grade uz porodicu i u našoj domovini i kulturi, uvek ostavljajući otškrinuta vrata za neku sledeću avanturu. Nas mesto ne definiše tako da i decu učimo da žive slobodno, bez stega i opterećenja. Kuća je tamo gde je ljubav i gde smo svi zajedno. To nam je dovoljno.

3.Zbog roditeljstva ste stavili pauzu na nove izazove u karijeri. Da li vam nedostaje posao i kako jedna aktivna mama poput vas provodi vreme?

Kao neko ko je u poslu od svoje 14. godine i ko je odrastao na “daskama koje život znače”, priznajem da mi pozorište jako nedostaje. Gledajući ostvarenja svojih dragih kolega, dešavalo mi se da me obuzmu setna razmišljanja i to uzbuđenje koje daje svaki novi projekat. S druge strane, biti majka je verovatno najlepši i najteži posao na svetu. Trenutno moje pozorište je svaki trenutak proveden s mojom decom – uvodim ih u svet mašte, trudim se da malo modifikujem svaku priču koju im ispričam i dam dobru poentu koja će im ostati urezana u sećanju. Motivišem ih da pitaju, saznaju, istražuju, budu kreativne jer takva forma edukacije daje deci posebnu širinu i neiscrpne mogućnosti.

5.Da li je teško biti roditelj u 21 veku?

Svako vreme nosi svoje breme. Sigurna sam da je i mojim roditeljima bilo teško na neki drugi način. Generalno smatram da je dosta izazovno biti roditelj ženskoj deci. Najpotrebnija je roditeljska prisutnost, zajedničko učestvovanje oba roditelja i veliki rada na deci dok su još mala. Verujem da su za razvoj deteta najvažnije prve godine života, pa se trudim da zajedno sa suprugom deci dam dobre osnove za život, naučim ih da pre svega jedna drugu vole i poštuju i budu jedna drugoj najvažnije. Smatram da je važno decu uvesti u život bez tabua, te u skladu sa njihovim godinama pričati o svim temama koje su bitne. Time se smanjuje rizik od otuđenosti, koji je po mom mišljenju najveći problem današnjice.

6.Aktivni ste na društvenim mrežama gde možemo videti kako vam se stil odevanja promenio otkad ste postali majka. Pamtimo vas kroz editorijale ala Keri Bredšo, a sada vas na društvenim mrežama vidimo u malo drugačijem izdanju. Da li je za to krivo roditeljstvo?

Sve teče i sve se menja. Istina je da sam spontano štikle zamenila patikama i da sam svoju, mogu reći ekstravagantnu garderobu, zamenila jendostavnijomom, sportskom. Život diktira trendove, a imajuči u vidu sadašnju svakodnevicu, bilo je logično prilagoditi se adekvatnom odećom. Ipak, trudim se da ostanem dosledna sebi i svakom odevnom komadu, makar on bio i sportski, dam neki svoj lični pečat. Često nosim helanke, trenerke i uživam u patikama iako nikada nisam mislila da će one postati deo mog cipelarnika. Generacijski smo vezani za dva sportska brenda, Adidas i Lacoste. Tu, nazovimo lojalnost prema brendu su na mene i brata preneli roditelji, a održao ga je upravo kvalitet i asortiman koja ova dva brenda nude.

7.Da li radite na novim projektima i kakvi su vam planovi za budućnost?

Ja ne mirujem i uvek sam u projektima i različitim poslovima. Sve je usko povezano sa umetnošću ali nije uvek striktno u sklopu pozorišta ili filma. U poslednjih nekoliko godina radila sam na projektima modernih thnologija virtuelne stvarnosti. Napravila sam kratki film na temu Kočićeve Mećave u VR- u, učestvovala u stvaranju sadržaja u našem paviljonu u Dubai Expo 2020, radila na nekoliko društveno odgovornih projekata na koje sam jako ponosna. Već nekolijo godina imam agenciju za kreatvni razvoj. Bavim se digitalnim marketingom, koji je u poslednjih nekoliko godina jedno od top deset oblasti poslovanja na svetu. Sa dve prijateljice sam osnovala udruženje koje se bavi društveno odgovornim temama i kroz zajedničke projekte pokušavamo da podignemo svest, damo informaciju i edukujemo širu javnost na različite teme, koje su nam svima od velikog značaja. Trudim se da svoj život organizujem nevezano za geografsku tačku na kojoj se nalazim. Otvorila sam neku novu stranu u svojoj karijeri jer ipak je najvažnije biti srećan na kraju dana. Život je prekratak za bilo kakva moranja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *