Spontano, sa puno života, energije i nesputane, beskonačne ljubavi, nastaju njegova dela. Nepogrešiva emocija i duboka ljubav koju publici šalje su baš ono što publika oseća, uzvraća i prepoznaje. I sve to na putu bez nota, sa mnogo slobode, nastalo u dahu, bez strahova, razočaranja i odustajanja…
Šta je za Vas muzika za uho, a šta za dušu?
Ne mogu podjeliti na taj način muziku, na ono što volim i slušam. Slušam ma što da radim ili dok putujem ili dok čitam, ima tu svega: od džeza Ele Ficdžerald (Ella Fitzgerald), Sare Von (Sarah Vaughan), preko Ibrahima Maloufa (Ibrahim Maalouf), Kejana Kalhora (Kayhan Kalhor), Bobija Mekferina (Bobby McFerrin), kao i puno tradicionalne, soul i bluz glazbe i sevdaha.
Kako ste došli do prepoznatljivih zvukova i tema i koliko je teško danas biti originalan?
Slušajući doajene sevdalinke i učeći od njih, učio sam i slušao svoje unutrašnje zvukove i pretvorio sve u sopstvenu glazbu. Trebate se poprilično naslušati materijala, pa tek onda stvoriti vrijedno djelo. Moja dualnost i muško-ženska priroda su mi u tome doprinjeli i pomogli, kao i sloboda da stvaram i budem to što jesam bez limita. Najlakše je biti poput ostalih, al’ ja sam oduvijek bio onaj koji se izdvaja i ne pripada društvu koje ga okružuje ni po kojem parametru, pa je kod mene originalnost usko vezana sa hrabrošću. Živjeti slobodno svoj život i voljeti koga ti srce želi i pustiti da to onda srce ispjeva, tad ne pjeva glas — tad srce pjeva.
Ko je zadužen za Vaš stajling? Koliko je truda potrebno da se scenski poklope muzika i izgled?
Sam i uvijek sam. Kada imate stil, onda ste vrlo lako i vrlo brzo spremni. Za svaki koncert sašijem novu kreaciju — suknju, haljinu, što mi u datom trenu više odgovara i uživam u tom cijelom procesu. Za mene je to oduvijek igra i sve dok je tako, nepogrešiva je to sinergija sa sopstvenim bićem.
Šta je ono što volite da radite?
Ja volim svoj život sa svim segmentima, volim skladati, kuhati, pisati, kreirati odjeću, čitati i najviše od svega volim svoje koncerte, gdje svaki put dam cijelog sebe na toj sceni.
Ostatak intervjua sa Božom Vrećom možete pročitati u novom štampanom izdanju AHA magazina.