Socijalizacija je aktivni proces razvijanja ljudskih sposobnosti, neophodnih za aktivno i pasivno učestvovanje u društvu i odvija se kao neprekidni interaktivni odnos pojedinca i socijalnog okruženja. Ovaj proces otpočinje u najranijem detinjstvu, već prilikom prvog kontakta deteta sa socijalnom sredinom. Kroz njega dete stiče znanja, veštine i navike, koje mu pomažu da se lakše integriše u zajednicu. Osnovni cilj socijalizacije jeste usvajanje ponašanja koje je karakteristično za kulturu u kojoj pojedinac raste i razvija se.
Kao složen proces, socijalizacija se odvija čitavog života, a najviše promena odvija se od 3. do 7. godine. Najvažnije činioce socijalizacije u najranijem uzrastu predstavljaju porodica, vrtić, škola i vršnjačka grupa. Porodica je važna jer dete svoj život otpočinje u njoj. Roditelji su prve osobe sa kojima mališan stupa u kontakt, od kojih usvaja prve reči i obrasce ponašanja. Istovremeno, roditelji su i prvi izvor ljubavi i prvi uzor.
Međutim, pored porodice, veliku ulogu u socijalizaciji igra vrtić. Da bi dete adekvatno formiralo svoju ličnost, potrebno je da stupa u socijalne odnose sa vršnjacima. Deca uključena u grupu vršnjaka svakodnevno uče kako da dele, kako da komuniciraju i pregovaraju jedni sa drugima. Vrtićko okruženje detetu nudi učenje kroz iskustvo, koje je od ključnog značaja za razvoj mišljenja, emocija i inteligencije.
![](http://ahamagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/20181130_091432-1024x768.jpg)
Na koji način se dete socijalizuje u vrtiću?
Za potpuni razvoj bitna je interakcija sa vršnjacima, kao i sa odraslima. Druženjem sa vršnjacima, dete formira čvršće emotivne veze, što doprinosi bogaćenju i usložnjavanju socijalnih iskustava. Odlazak u vrtić doprinosi formiranju snažne osnove za emocionalni, socijalni, fizički i mentalni razvoj deteta. Deca koja idu u vrtić lakše prihvataju pravila i lakše se uključuju u zajedničke aktivnosti. Pitate se: Na koji način vrtić detetu pomaže u socijalnom razvoju? Najbolje metode za razvijanje socijalnih veština jesu igra i učenje.
Zašto baš igra?
Igra predstavlja slobodnu, spontanu i najvažniju aktivnost u odrastanju svakog deteta. Igranjem se proširuju iskustva, rasplamsava mašta i razvija kreativnost. Ona utiče na razvoj misaonih funkcija, inteligencije i logike, kao i na razvoj socijalnih veština.
Svako dete poseduje sposobnost za igru. Uz pomoć igre dete razvija svest o sebi, svest o drugima i samokontrolu. Igranje sa vršnjacima i odraslima ima veći značaj od komunikacije. To je osnova u okviru koje se uspostavlja sigurna veza između deteta i vršnjaka, odnosno odraslih osoba.
U PU HAPPY KIDS igra je baza svih edukativnih aktivnosti. Prihvatanje pravila u igri važan je deo svakodnevnog vaspitno-obrazovnog rada. Kroz pravila dete shvata gde su granice – šta sme, a šta ne sme da radi. Mališane svakodnevno učimo kako da dele i kako da se ophode jedni prema drugima. Međutim, dečja igra sadrži želje, ali ne i socijalne veštine da bi ih adekvatno ispoljila. Naša misija je da pomognemo deci da svoje želje izraze na socijalno prihvatljiv način – način na koji komuniciraju odrasli ljudi. Taj cilj ostvarujemo uz pomoć stručnog tima i profesionalnih edukacija.
![](http://ahamagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/20181130_091838-1024x768.jpg)
Prevazilaženje razlika – uloga vaspitača
Mnoga deca ne razviju samopouzdanje u ranom detinjstvu. I to nije ništa neobično. Sa takvom decom mora da se radi na razvoju samopouzdanja. U tom procesu ključnu ulogu igraju prijatelji koje deca stiču u vrtiću. Prijateljstva pružaju emocionalnu podršku koja je preduslov za razvoj samopouzdanja na duge staze.
Igranje pruža velike mogućnosti za uspešan razvoj i deci koja su po prirodi povučena. Deca koja poseduju socijalne veštine u igri sa drugom decom preuzimaju ulogu vođe. Takva deca umeju da dele i budu ljubazna sa drugima. Umeju da drugom detetu prepuste šansu, ali i da u sukobu nađu kompromis.
Osim vaspitno-obrazovnog rada koji je primarni cilj, u PU HAPPY KIDS vaspitači svakodnevno prate ponašanje svakog mališana. Jedan od osnovnih zadataka vaspitača je povezivanje deteta koje ima razvijene socijalne veštine sa povučenim detetom. Kakva god da je aktivnost u pitanju, vaspitači konstantno podstiču saradnju među decom. Uključivanje sve dece u aktivnosti doprinosi boljoj komunikaciji u grupi, prevazilaženju razlika i razvoju socijalnih veština.
![](http://ahamagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/20181130_091846-1024x768.jpg)
Kako nas učenje socijalizuje?
Ljubav prema učenju i istraživanju se stiče još u vrtiću, u interakciji sa drugom decom i dobrim vaspitačima. Sticanje znanja je proces kroz koji se usvaja odgovornost i stiču radne navike. Kako bi deca bila motivisana da uče, organizujemo razne kreativne i zabavne aktivnosti, prema dečjem uzrastu i sposobnostima.
U HAPPY KIDS vrtiću, deca znanje usvajaju kroz eksperimente i praktične oglede, koje doživljavaju kao zabavu. Naglasak je na zajedničkim aktivnostima, pa mališani često imaju priliku da rade u manjim grupama. Deca kroz zanimljive edukativne metode uče kako da izraze svoje želje i kako da komuniciraju sa drugima. Osim toga, mališani se uče lepom vaspitanju i poštovanju pravila i drugih ljudi.
Sve vrtićke aktivnosti osmišljene su tako da ih deca percipiraju kao igru. To je jedini način da mališani budu motivisani da neprestano pomeraju granice saznanja.
![](http://ahamagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/DSCN0570-1-1024x768.jpg)
Sveobuhvatni razvoj
Svaka ličnost sazdana je od različitih osobina, motiva, ciljeva, sposobnosti i interesovanja. Međutim, kakvo god dete bilo, na kraju treba da se razvije u zrelu i društveno odgovornu ličnost. Zadatak odraslih jeste da im na tom putu pomognu. Razumevanje dece, svakodnevno učenje i zalaganje, posmatranje i proučavanje interakcije sa vršnjacima može pomoći da se mališani razviju u kompletne ličnosti. Prema tome dragi roditelji, svoju ulogu u procesu socijalizacije dece shvatite ozbiljno. Jednog dana, odrasli ljudi u koje su izrasli biće Vam zahvalni na trudu i vremenu koje ste im posvetili.