Socijalizacija je aktivni proces razvijanja ljudskih sposobnosti, neophodnih za aktivno i pasivno učestvovanje u društvu i odvija se kao neprekidni interaktivni odnos pojedinca i socijalnog okruženja. Ovaj proces otpočinje u najranijem detinjstvu, već prilikom prvog kontakta deteta sa socijalnom sredinom. Kroz njega dete stiče znanja, veštine i navike, koje mu pomažu da se lakše integriše u zajednicu. Osnovni cilj socijalizacije jeste usvajanje ponašanja koje je karakteristično za kulturu u kojoj pojedinac raste i razvija se.
Kao složen proces, socijalizacija se odvija čitavog života, a najviše promena odvija se od 3. do 7. godine. Najvažnije činioce socijalizacije u najranijem uzrastu predstavljaju porodica, vrtić, škola i vršnjačka grupa. Porodica je važna jer dete svoj život otpočinje u njoj. Roditelji su prve osobe sa kojima mališan stupa u kontakt, od kojih usvaja prve reči i obrasce ponašanja. Istovremeno, roditelji su i prvi izvor ljubavi i prvi uzor.
Međutim, pored porodice, veliku ulogu u socijalizaciji igra vrtić. Da bi dete adekvatno formiralo svoju ličnost, potrebno je da stupa u socijalne odnose sa vršnjacima. Deca uključena u grupu vršnjaka svakodnevno uče kako da dele, kako da komuniciraju i pregovaraju jedni sa drugima. Vrtićko okruženje detetu nudi učenje kroz iskustvo, koje je od ključnog značaja za razvoj mišljenja, emocija i inteligencije.
Na koji način se dete socijalizuje u vrtiću?
Za potpuni razvoj bitna je interakcija sa vršnjacima, kao i sa odraslima. Druženjem sa vršnjacima, dete formira čvršće emotivne veze, što doprinosi bogaćenju i usložnjavanju socijalnih iskustava. Odlazak u vrtić doprinosi formiranju snažne osnove za emocionalni, socijalni, fizički i mentalni razvoj deteta. Deca koja idu u vrtić lakše prihvataju pravila i lakše se uključuju u zajedničke aktivnosti. Pitate se: Na koji način vrtić detetu pomaže u socijalnom razvoju? Najbolje metode za razvijanje socijalnih veština jesu igra i učenje.
Zašto baš igra?
Igra predstavlja slobodnu, spontanu i najvažniju aktivnost u odrastanju svakog deteta. Igranjem se proširuju iskustva, rasplamsava mašta i razvija kreativnost. Ona utiče na razvoj misaonih funkcija, inteligencije i logike, kao i na razvoj socijalnih veština.
Svako dete poseduje sposobnost za igru. Uz pomoć igre dete razvija svest o sebi, svest o drugima i samokontrolu. Igranje sa vršnjacima i odraslima ima veći značaj od komunikacije. To je osnova u okviru koje se uspostavlja sigurna veza između deteta i vršnjaka, odnosno odraslih osoba.
U PU HAPPY KIDS igra je baza svih edukativnih aktivnosti. Prihvatanje pravila u igri važan je deo svakodnevnog vaspitno-obrazovnog rada. Kroz pravila dete shvata gde su granice – šta sme, a šta ne sme da radi. Mališane svakodnevno učimo kako da dele i kako da se ophode jedni prema drugima. Međutim, dečja igra sadrži želje, ali ne i socijalne veštine da bi ih adekvatno ispoljila. Naša misija je da pomognemo deci da svoje želje izraze na socijalno prihvatljiv način – način na koji komuniciraju odrasli ljudi. Taj cilj ostvarujemo uz pomoć stručnog tima i profesionalnih edukacija.
Prevazilaženje razlika – uloga vaspitača
Mnoga deca ne razviju samopouzdanje u ranom detinjstvu. I to nije ništa neobično. Sa takvom decom mora da se radi na razvoju samopouzdanja. U tom procesu ključnu ulogu igraju prijatelji koje deca stiču u vrtiću. Prijateljstva pružaju emocionalnu podršku koja je preduslov za razvoj samopouzdanja na duge staze.
Igranje pruža velike mogućnosti za uspešan razvoj i deci koja su po prirodi povučena. Deca koja poseduju socijalne veštine u igri sa drugom decom preuzimaju ulogu vođe. Takva deca umeju da dele i budu ljubazna sa drugima. Umeju da drugom detetu prepuste šansu, ali i da u sukobu nađu kompromis.
Osim vaspitno-obrazovnog rada koji je primarni cilj, u PU HAPPY KIDS vaspitači svakodnevno prate ponašanje svakog mališana. Jedan od osnovnih zadataka vaspitača je povezivanje deteta koje ima razvijene socijalne veštine sa povučenim detetom. Kakva god da je aktivnost u pitanju, vaspitači konstantno podstiču saradnju među decom. Uključivanje sve dece u aktivnosti doprinosi boljoj komunikaciji u grupi, prevazilaženju razlika i razvoju socijalnih veština.
Kako nas učenje socijalizuje?
Ljubav prema učenju i istraživanju se stiče još u vrtiću, u interakciji sa drugom decom i dobrim vaspitačima. Sticanje znanja je proces kroz koji se usvaja odgovornost i stiču radne navike. Kako bi deca bila motivisana da uče, organizujemo razne kreativne i zabavne aktivnosti, prema dečjem uzrastu i sposobnostima.
U HAPPY KIDS vrtiću, deca znanje usvajaju kroz eksperimente i praktične oglede, koje doživljavaju kao zabavu. Naglasak je na zajedničkim aktivnostima, pa mališani često imaju priliku da rade u manjim grupama. Deca kroz zanimljive edukativne metode uče kako da izraze svoje želje i kako da komuniciraju sa drugima. Osim toga, mališani se uče lepom vaspitanju i poštovanju pravila i drugih ljudi.
Sve vrtićke aktivnosti osmišljene su tako da ih deca percipiraju kao igru. To je jedini način da mališani budu motivisani da neprestano pomeraju granice saznanja.
Sveobuhvatni razvoj
Svaka ličnost sazdana je od različitih osobina, motiva, ciljeva, sposobnosti i interesovanja. Međutim, kakvo god dete bilo, na kraju treba da se razvije u zrelu i društveno odgovornu ličnost. Zadatak odraslih jeste da im na tom putu pomognu. Razumevanje dece, svakodnevno učenje i zalaganje, posmatranje i proučavanje interakcije sa vršnjacima može pomoći da se mališani razviju u kompletne ličnosti. Prema tome dragi roditelji, svoju ulogu u procesu socijalizacije dece shvatite ozbiljno. Jednog dana, odrasli ljudi u koje su izrasli biće Vam zahvalni na trudu i vremenu koje ste im posvetili.