Nekategorizovano

JAKOV SIMOVIĆ: I DALJE TRAŽIM NAJISKRENIJU FOTOGRAFIJU

Kreativnost je za njega trenutak senzacije, najveći izazov su sami ljudi, a njegova najbolja oprema su njegove oči. Put Jakova Simovića, danas već poznatog i priznatog fotografa, počinje onog trenutka, kada je u njegov život, i to ne slučajno, kao amajlija ušetao očev stari aparat. Prva lica koja su stala ispred njegovog objektiva bili su kupci koji su pazarali u prodavnici u kojoj je radio, kako bi zaradio za svoje snove. Iskreni osmesi slučajnih prolaznika izgleda da su najavili i prizvali osmehe brojnih poznatih ličnosti, glumaca, pevača, umetnika, koji su se u godinama nakon toga ređali ispred objektiva Jakova Simovića. I mnoge od tih fotografija završavale su na naslovnim stranama, punile časopise i stranice magazina, kako onlajn, tako i print magazina. 

O svojim počecima, dogodovštinama sa seta, ljubavi prema fotografiji razgovarali smo sa mladim i perspektivnim fotografom Jakovom Simovićem. 

1.Kada se zapravo javila tvoja ljubav i interesovanje za fotografiju?

Uvek sam bio nastrojen prema vizuelnim umetnostima. Još od ranog detinjstva sam voleo slikarstvo. Ceo život sam bio okružen umetničkim delima, imao sam veliki uticaj svoga oca, likovnog kritičara  koji me je stalno vodio sa sobom u galerije i muzeje. Imao sam veliku želju da stvaram u okviru vizuelnih umetnosti. Vrlo brzo sam shvatio da slikarstvo nije za mene zato što je za slikarstvo potrebno vreme. Da biste stvorili jedno slikarsko delo potrebna je velika koncentracija i potpuna posvećenost delu duži vremenski period. Osetio sam da neću biti spreman na takvo odricanje. U jednom trenutku, otac mi je dao svoj stari aparat i rekao: „Pokušaj, igraj se.“ To se desilo u mojim fakultetskim danima. Od tog trenutka, fakultet više nije postojao, ostala je samo fotografija.

2.Možeš li nam ispričati priču o tvom prvom kreativnom putovanju kroz objektiv?

Dok sam studirao, radio sam u prodavnici kako bih dodatno zaradio za život. Svaki dan dok sam radio za kasom, pored nje se nalazio i očev fotoaparat. Dok su komšije pazarile svoj hleb i jogurt, svaki komšija bi me pitao: „Šta će ti, Jakove, aparat pored kase, ti slikaš?“, a ja sam koristio tu priliku da ih zamolim i da mi oni sami stanu pred objektiv. Svaki put sam video vedrinu na njihovim licima, svaka fotografija je sa njihovim osmesima. Tada sam osetio da je moje prvo kreativno putovanje vezano za iskrenu, lepu i pozitivnu energiju kod ljudi. I dalje tražim najiskreniju fotografiju.

3.Šta je važnije: talenat ili škola i obuka?

Obe stvari su podjednako važne, ali pored talenta, škole i obuke, najbitnija je istrajnost. Danas ima jako dobrih kreativnih ljudi, ali samo oni koji su u potpunosti posvećeni procesu kreiranja i koji fotografišu zarad slike uspevaju da opstanu i istaknu se u mnoštvu dobrih fotografa.

4.Šta je za tebe kreativnost?

Trenutak senzacije. Kada se osećate izmeštenim iz stvarnosti, kada se nalazite u svom svetu u kome su pravila ona koja vi uspostavite i u kome slobodno kreirate šta god poželite.

5.Šta te inspiriše da stvaraš? Šta te pokreće da svaki put prevaziđeš onu svoju poslednju najbolju fotografiju i napraviš još bolju?

Nešto novo. Novo iskustvo, novi ljudi i nove potrage za lepotom. Nikada nije postojala najbolja fotografija, barem ne ona koju sam ja stvorio. Svaka nova fotografija je nova karika koja povezuje svaku prethodnu i narednu sliku u opusu fotografa. Svaki fotograf teži za najboljom slikom. I sve dok teži za najboljom slikom, on će fotografisati. Kada napravi najbolju sliku, čovek koji stvara nestaje. Zato se nadam da ću još dugo tražiti najbolju sliku.

6.Ispričaj nam priču koja stoji iza tvoje omiljene fotografije.

Da li je to omiljena fotografija ili ne, sama priča iza kulisa je pomalo komična i zauvek ću je pamtiti. Fotografisao sam jednog ozbiljnog gospodina za poznati magazin i, kao i uvek, izvlačio pozitivnu energiju tražeći trenutak njegovog iskrenog osmeha. Dok sam spremao kadar, na njegovom licu se pojavio osmeh i u toj sekundi se stvorila žena (njemu poznata) iza njega sa stolicom iznad glave. Uspeo sam da uhvatim trenutak njegovog širokog osmeha dok žena iza njega u punom zamahu kreće sa stolicom ka njemu. 

7.Šta sve modeli rade, a i ti zajedno sa njima zbog dobre fotografije?

Uh, dosta stvari. To je jedan ozbiljan timski rad. Zajedno ugrožavamo naše živote raznoraznim egzibicijama, penjemo se po krovovima, visimo sa drveća, ležimo na prometnim ulicama…. Kada završimo snimanje, uvek se zapitamo kako li smo izgledali slučajnim prolaznicima u tim neobičnim okolnostima. Dok kreativni proces traje, ništa nije nemoguće.

8.Koji je najveći izazov koji si morao da savladaš?

Izazov  su ljudi. Ma koliko to zvučalo normalno, klijent mora uvek da bude zadovoljan, a to je najteže. Ne smete kasniti sa rokovima, ne smete nikada imati izgovor zašto je nešto lošije, vaša energija mora uvek biti na vrhuncu, nema opravdanja za lošu sliku i takva slika i ne sme da postoji. 

9.Kakvu opremu sada koristiš, a sa čime si počeo svoju karijeru?

Uvek sam koristio najkvalitetniju opremu. Sa njima sam počeo da slikam, a tu su i danas. To su moje oči. A ono što vidite u digitalnom ili analognom formatu, time se nikad nisam bavio. To je sve isto. Čuvajte oči koje vide sliku.

10.S obzirom na to da si profesionalni fotograf, a da su telefoni danas sve bolji, koliko često ih koristiš za fotografisanje?

Profesionalni fotograf treba da koristi svaki uređaj koji mu je na raspolaganju. Specifičnost modernog posla ogleda se i u činjenici da neko jednostavno hoće da ima sliku koja je napravljena kamerom telefona, jer mu je potrebna odmah. To znači da se morate snaći u zadatim okolnostima. 

11.Tajna dobrog selfija?

To zavisi od čoveka. Meni je svaki moj selfi dobar. A najbolji je sa mojom ćerkom.

12.Imaš li uzora?

Naravno. Mnogo kolega sa naših prostora su uticali na moj razvoj tako što su nesebično delili svoje znanje sa mnom i samim tim me unapređivali kao fotografa, ali i kao čoveka. Naučili su me da isto tako i ja nesebično delim svoje znanje o fotografiji. Od ljudi se sve i uči.

13.Da li je fotografija skup posao za bavljenje?

Na našem podneblju jeste. Potrebna vam je oprema, ali ne odmah sve što mislite. Kupite jednu kameru i jedan objektiv, a onda zadajte sebi zadatak da ta kamera kupuje vama ostalu opremu. Jedno po jedno.

14.Radio si sa mnogim poznatim ličnostima i influenserima. Da li su te saradnje komplikovane?

Retko. Mi se uvek dobro zabavljamo. Iskreno da vam kažem, što veća zvezda ⸺ jednostavniji čovek za saradnju.

15.Svoj posao odlično promovišeš na društvenim mrežama. Koliko ti to pomaže u poslu?

Sve više ljudi mi se javlja za saradnju preko društvenih mreža. Zato moram skoro svakodnevno da plasiram sadržaj na svoj profil i da ažuriram svoj portfolio kako bih privukao što više potencijalnih klijenata. Interesantno je to da sam u početku mislio da treba da kačim samo svoje fotografije koje stvaram, a onda su mi mnogi sugerisali da kačim i sebe samog. To mi je bilo čudno jer ja sam onaj koji treba da slika, a ne da bude uslikan. Međutim, izgleda da ljudi žele da vide i simple life fotografa, a ne samo njegove dobre profesionalne fotografije. Ljudi vole da vide život.

16.Na tvojim fotografijama je vidiljivo da puno pažnje posvećuješ kompoziciji. Da li to iziskuje puno vremena?

Hvala na tom pitanju, drago mi je da se to primećuje. Likovni elementi kao što su kompozicija, boja, svetlo, tamno, uz emociju koju nosi slika su mi najbitnija stvar kod svake fotografije. Valjda je to jedan od aspekata koji čini sliku bogatijom. Kada vidite da neko fotografiše istu scenu sto puta zaredom, znajte da traži nešto. Pustite ga da završi svoj kreativni proces.

17.Koliko treba vremena za pripremu snimanja?

Priprema snimanja traje najduže, zapravo. Šminka, frizura, dok se namesti set, scenografija, dok se upoznam sa modelom, njegovim potrebama, ili pak potrebama klijenata, to oduzima najviše vremena. Fotografija je delić sekunde nakon svega toka.

18.Koliko je bitno poznavati i pratiti samu tehnologiju kada se čovek bavi fotografijom? Pitanje se odnosi na fotografisanje, ali i na digitalnu obradu.

Bitno je. Morate pratiti trendove. Da li su boje tople, hladne, svako vreme nosi svoj trend i diktira ono što je važno za fotografiju u tom trenutku. Potrebno je da budete upućeni u sve segmente života, jer ako se bavite profesionalno fotografijom, morate da znate da slikate današnjicu, ono što je danas trend u modi, frizuri, estetici lifestyle-u… Isto je tako i u obradi fotografije.

19.Sve je više mladih ljudi zainteresovano za bavljenje fotografijom. Koliko je vremena i truda potrebno da neko postane profesionalni fotograf?

Hajde da definišemo šta je to profesionalni fotograf. Ako je profesionalni fotograf onaj koji završi fakultet i poseduje diplomu fotografa, onda je za to potrebno 4 godine. Da biste živeli od fotografije, potrebno je dosta vremena, svakodnevnog rada, učenja o kreativnom procesu, o ljudima. Potrebna je praksa, iskustvo. Jedno je bitno ⸺ fotograf je čovek koji hvata momenat, taj delić sekunde, sliku. Ljudi poistovećuju reč „profesionalni“ sa onim koji zarađuje pare. Mi ne radimo ovo zbog para, već zbog slike.

20.Šta misliš o zaštiti autorskih prava i da li je danas moguće zaštititi svoj rad?

Moguće je zaštititi svoj rad. Naš zakon o fotografiji je jako lepo urađen. Ljudi poštuju autorska prava, malo su društvene mreže zakomplikovale stvar, ali i tu se nalazi rešenje. 

21.Šta bi poručio mladima i svima onima koji žele da unaprede neko svoje interesovanje i pretvore ga u ozbiljan posao?

„How do you know you’re dead?

When you don’t dream anymore?

Or when all you do is a dream?“ Palermo Shooting

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *